Da li potrebu da volimo nastaje iz nase zelje da budemo nekome citav svet i zbog toga se osetimo posebnim, da znamo da ce nas se neko secati sta god da nam se desi, da se osecamo kao da smo savrseni jer nas ta jedna osoba dozivljava tako. Da li mozda cak zelimo da dokazemo sami sebi da dovoljno vredimo tako sto ce nam se ta jedna osoba diviti?
Znate kad vam je dovoljno da vidite tu jednu osobu i dan je lep. Kad je pogledate i vidite nesto posebno, cak i da pomislite da biste u tom trenutku mogli ostati zauvek (i onda pozelite da opalite sebi samar jer imate tako pateticna razmisljanja), i ako vas nekada povredi, prosto ne mozete da joj zelite lose. I onda zelite da vas voli da biste imali vise trenutaka provedenih sa njom, a zelite da ti trenuci i nju ucine srecnom.
Verovatno je odgovor negde izmedju, mozda cak imamo obe potrebe. Ali zar se ne bismo trebali ovo zapitati pre nego sto pocnemo da filosofiramo sta je to ljubav, postoji li uopste i tome slicna pitanja?
Zar ne bismo pre tumacenja i vrednovanja cinjenica trebali da se zapitamo kako je doslo do tih cinjenica? Tako su me ucili, mozda i to ima veze s ovim.
Znate kad vam je dovoljno da vidite tu jednu osobu i dan je lep. Kad je pogledate i vidite nesto posebno, cak i da pomislite da biste u tom trenutku mogli ostati zauvek (i onda pozelite da opalite sebi samar jer imate tako pateticna razmisljanja), i ako vas nekada povredi, prosto ne mozete da joj zelite lose. I onda zelite da vas voli da biste imali vise trenutaka provedenih sa njom, a zelite da ti trenuci i nju ucine srecnom.
Verovatno je odgovor negde izmedju, mozda cak imamo obe potrebe. Ali zar se ne bismo trebali ovo zapitati pre nego sto pocnemo da filosofiramo sta je to ljubav, postoji li uopste i tome slicna pitanja?
Zar ne bismo pre tumacenja i vrednovanja cinjenica trebali da se zapitamo kako je doslo do tih cinjenica? Tako su me ucili, mozda i to ima veze s ovim.